Uvod


S obzirom da se kurban kolje samo jedno godišnje, pohvalno je da se čovjek, musliman, prije nego što nastupe dani klanja kurbana, podsjeti na osnovne pravne propise koji se vezuju za kurban, kako bi ovaj ibadet izvršio na ispravan način. Imajući u vidu da je poglavlje o kurbanu izuzetno opširno i da su u vezi s njim islamski učenjaci zauzeli različite stavove, spomenut ćemo u što kraćim crtama osnovne propise o kurbanu koje bi trebao poznavati svaki musliman. Jedna od opširnijih studija o kurbanu jeste knjiga dr. Hussamudina ibn Musa Afaneta u kojoj nije izostavio skoro nijedno pitanje o ovoj tematici, a koja će biti osnova ovog sažetka u kojem će biti pojašnjeni, na vrlo jednostavan i prijemčiv način, osnovni propisi o kurbanu.




Definicija kurbana

Islamski pravnici u svojim fikhskim djelima spomenuli su mnoge definicije kurbana, a jedna od najadekvatnijih definicija kurbana jeste: ''Kurban je životinja koja se žrtvuje u danima Kurbanskog bajrama s ciljem približavanja Uzvišenom Allahu, uz ispunjenje odgovarajućih uvjeta.''


Propisanost i vrijednost klanja kurbana

Na propisanost ovog ibadeta u islamu ukazuju argumenti iz Kur'ana, sunneta Allahovog Poslanika i konsenzusa islamskih učenjaka.



Dokazi iz Kur'ana:
Na propisanost kurbana ukazuju riječi Uzvišenog: ''Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.“ (Kevser, 2.)

Dokazi iz sunneta:

Sunnet Allahovog Poslanika prepun je argumenata koji ukazuju na propisanost ovog ibadeta.
Dvije su vrste hadisa koji ukazuju na propisanost klanja kurbana: riječi Allahovog Poslanika i njegova praksa. Od Džabira, r.a., prenosi se da je rekao: ''Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, pa kada je završio hutbu, sišao je sa minbera, i doveden mu je ovan kojeg je svojom rukom zaklao govoreći: 'Bismillahi (u ime Allaha,) Allahu ekber (Allah je najveći), ovo je od mene i od onih iz moga ummeta koji nisu zaklali.''' (Tirmizi, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)
Što se tiče hadisa u govornoj formi, njih je također izuzetno mnogo. Jedan od njih je hadis Džunduba ibn Sufjana, r.a., u kojem navodi: ''Prisustvovao sam Kurban-bajramu sa Poslanikom, pa je vidio meso kurbana koji je zaklan prije završetka namaza, te je kazao: ''Ko zakolje kurban prije bajram-namaza, ili prije nego što klanjamo, neka ga ponovo zakolje. Oni koji nisu zaklali, neka zakolju sa bismilom.'' (Buharija i Muslim)
Većina učenjaka zauzela je jednoglasan stav u vezi sa klanjem kurbana  i smatra da je klanje kurbana validan i propisan ibadet u islamu.

Vrijednost klanja kurbana

Mnogo je hadisa koji ukazuju na vrijednost klanja kurbana.
Prije svega, prakticiranjem ovog ibadeta potvrđujemo slijeđenje ustaljene prakse Allahovog Poslanika, pokoravamo se naredbama koje su spomenute u više hadisa, kao i naredbi Uzvišenog Allaha koja je spomenuta u suri Kevser.

Međutim, iako bi prethodno navedeno svakako trebalo da bude više nego dovoljna motivacija čovjeku, muslimanu, da se odluči na prakticiranje ovog ibadeta, mnogi postavljaju pitanje: Da li za klanje kurbana postoji neka posebna nagrada koja je spomenuta u vjerodostojnim hadisima?

Neki učenjaci kazali su da ne postoji vjerodostojan argument koji ukazuje na posebnu vrijednost (nagradu) klanja kurbana. Kazao je Ibn El-Arabi (pravnik malikijske pravne škole): ''Ne postoji vjerodostojan hadis o vrijednosti klanja kurbana. Ljudi o tome prenose čudne stvari koje nisu vjerodostojne, kao riječi: 'Kurbani će nositi ljude u Džennet (preko Sirat ćuprije).''' (Ovaj hadis je šejh Albani ocijenio veoma slabim – daif džidden.)
Postoje i mnogi drugi hadisi koji su apokrifni (izmišljeni) ili daif (slabi), i ne mogu se zbog svoje slabosti koristiti kao šerijatski dokazi koji govore o vrijednosti klanja kurbana, a koji su, nažalost, nerijetko mnogo rašireniji i poznatiji među muslimanima od vjerodostojnih hadisa. Naprimjer, nisu vjerodostojni hadisi da će vlasnik kurbana za svaku dlaku kurbana imati dobro djelo, da nagrada za krv kurbana bude upisana prije nego što krv padne na zemlju, da je to najbolje djelo koje čovjek može učiniti prvog dana Kurban-bajrama i dr.
Rezime: Nepostojanje kur'anskih ajeta i vjerodostojnih hadisa koji eksplicitno govore o vrijednosti klanja kurbana ne znači da to djelo nije vrijedno. Klanje kurbana je propisan ibadet u našoj vjeri islamu, a svako činjenje ibadeta je dobro  djelo za koje će čovjek biti nagrađen ako ga učini u ime Allaha. A ako na to pridodamo i činjenicu da je bilo hadiskih učenjaka koji su neke hadise o vrijednosti klanja kurbana smatrali dobrim (hasen), to čovjeka dodatno motivira da se priključi velikoj koloni vjernika koji iskazuju svoju pokornost Uzvišenom Stvoritelju koljući kurbane u danima Bajrama.


Mudrosti propisivanja klanja kurbana – prinošenja žrtve

Kada čovjek spozna zbog čega je neki ibadet propisan, to ga dodatno motivira da ustraje u činjenju tog ibadeta. Stoga su učenjaci pokušali nabrojati mudrosti propisivanja klanja kurbana, kao što su sljedeće:

1-    U tome je oživljavanje sunneta Ibrahima, a.s., a naređeno nam je da slijedimo vjeru Ibrahima, a.s. Kazao je Uzvišeni: ''Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!''' (Nahl, 123.) Prakticiranje klanja kurbana je veliki pokazatelj čovjekove spremnosti na žrtvovanje za Allahovu vjeru i pokornosti Uzvišenom Stvoritelju.
2-    Klanje kurbana je jedan od načina kako da čovjek podmiri mesom sebe, svoje komšije i one koji su u oskudici. Da je to bio jedan od ciljeva klanja kurbana za vrijeme Allahovog Poslanika, ukazuju i mnoge predaje. Enes, r.a., spomenuo je da je jedan od ashaba zaklao kurban prije bajram-namaza, pravdajući takav postupak riječima: ''Znao sam da je ovo dan u kojem se priželjkuje meso, sjetio sam se potrebe svojih komšija za mesom, pa sam poželio da prvi zakoljem kurban.'' (Poslanik ga je ukorio zbog toga što je zaklao kurban prije klanjanja bajram-namaza, ali nije negirao razlog koji je spomenuo.)

3-     Klanjem kurbana izražava se zahvalnost Allahu na mnoštvu blagodati kojima je obasuo insana. Mnogo je blagodati kojima je Uzvišeni Allah obasuo Svoje robove, a jedan od načina iskazivanja zahvalnosti Uzvišenom Allahu jeste poštivanje Njegovih naredbi. U ovom slučaju poštivanje naredbe biva klanjem kurbana, naravno za one koji su to u mogućnosti.


PROPIS KLANJA KURBANA



Islamski učenjaci po pitanju propisa klanja kurbana imaju dva stava. Većina islamskih učenjaka smatrala je da je klanje kurbana pritvrđeni sunnet onima koji su u mogućnosti zaklati ga. Preneseno je da su ovog stava bili: ashabi Ebu Bekr, r.a., Omer, r.a., Seid ibn Musejjib, Sufjan es-Sevri, Abdullah ibn Mubarek, Alkame, potom imami Malik, Šafija i Ahmed, te pravnici hanefijske pravne škole Ebu Jusuf i Muhammed, kao i pravnici bukvalističke pravne škole Ishak, Ebu Sevr, Davud i Ibn Hazm, te Ibn Munzir i dr.

Po drugom mišljenju klanje kurbana je obaveza onima koji imaju za to mogućnosti, a tog stava bili su: Rabijetu er-Raj, El-Lejs, El-Evzai, imam Malik kako se navodi u jednoj predaji od njega, zatim imam Ebu Hanife, Zufer, Ebu Jusuf i Muhammed u jednoj predaji od njih, a ovo mišljenje odabrao je i šejhul-islam Ibn Tejmijje.
Spomenuti učenjaci naveli su mnoge argumenate koji opravdavaju njihov odabir jednog od ova dva mišljenja. Zbog skučenosti s prostorom spomenut ćemo samo neke argumente, kako bismo uvidjeli koliki je značaj kurbana u islamu, ne spominjući pritom koja je grupa učenjaka zastupala određene argumente, niti ćemo navoditi kako su na taj argument odgovorili oni koji ne zastupaju to mišljenje.

1.    Riječi Uzvišenog Allaha: ''Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.'' (Kevser, 2.)
2.    Od Ebu Hurejre prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: ''Ko ima mogućnost, pa ne zakolje kurban, neka se ne približava našoj musalli (mjestu klanjanja bajram-namaza).'' (Ibn Madže, dobrim – hasen smatrao ga je šejh Albani.)
3.    Džundub ibn Sufjan, r.a., kazao je: ''Prisustvovao sam kurbanskom bajram-namazu sa Poslanikom, pa je vidio meso kurbana koji je zaklan prije završetka namaza, te je kazao: 'Ko zakolje kurban prije bajram-namaza, ili prije nego što klanjamo, neka ga ponovo zakolje. Oni koji nisu zaklali, neka zakolju sa bismillom.'' (Buharija i Muslim)
4.    Od Ummu Seleme, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: ''Kada nastupi deset dana zul-hidždžeta, a neko od vas želi da kolje kurban, neka ne odstranjuje ništa od svoje kose i kože.'' (Muslim i dr.)

Ne želim preferirati ni jedno od ova dva mišljenja, ali želim napomenuti da na važnost kurbana u islamu ukazuje i činjenica da je klanje kurbana za imućne osobe u najmanju ruku pritvrđeni sunnet, a ukoliko imamo na umu da je nezanemarljiv broj islamskih učenjaka taj ibadet smatrao vadžibom (strogom obavezom), onda naročito možemo shvatiti o koliko se važnom pitanju ovdje radi.
 
Rekao je imam Šafija: ''Klanje kurbana je sunnet koji ne volim da se izostavlja.''

Mnogo je drugih učenjaka koji su izrekli izjave slične ovoj, tj. da je teško kazati da je klanje kurban vadžib (stroga obaveza), ali da su dokazi toliko jaki da musliman koji je u mogućnosti ne bi trebao da izostavi klanje kurbana.

Stoga je stav četiri pravne škole, te mnogih drugih mudžtehida, bio da je klanje kurbana prioritetnije nego udjeljivanje sadake u protuvrijednosti kurbana.

Također, većina učenjaka smatrala je propisanim klanje kurbana za sve kategorije ljudi, bez razlike bili oni kod kuće ili na putu, za muškarce i za žene, te za one koji su na hadždžu.

KO SE SMATRA IMUĆNIM


S obzirom da većina učenjaka spominje da je klanje kurbana propisano onima koji su imućni, nameće se pitanje: Ko se, ustvari, smatra imućnim?
Po ovom pitanju ne postoje jasni i precizni argumenti, pa su zbog toga mudžtehidi bili primorani da koriste analogiju, odnosno da idžtihadom iznađu odgovor na ovo pitanje. Zato ćemo, ukratko, spomenuti stavove mezheba, a zatim pokušati ukazati na mišljenje koje je najprioritetnije.

Hanefijska pravna škola
Pravnici hanefijske pravne škole uvjetovali su obaveznost klanja kurbana nekoj osobi time da je bogata, tj. da posjeduje nisab zekata, a to je imetak koji prelazi preko čovjekovih elementarnih potreba. Svoj stav argumentirali su sljedećim hadisom: ''Ko ima mogućnost, pa ne zakolje kurban, neka se ne približava našoj musalli (mjestu klanjanja bajram-namaza).'' (Ibn Madže, dobrim – hasenom smatrao ga je šejh Albani)

Malikijska pravna škola
Pravnici malikijskog mezheba smatrali su da klanje kurbana nije sunnet siromasima, onima koji ne posjeduju prehranu za cijelu godinu. Međutim, smatrali su da je propisano klanje kurbana onome koga izdvajanje za kurban neće dovesti u oskudicu, tj. da će zbog kurbana oskudijevati u elementarnim potrebama tokom godine. Onaj ko ne posjeduje novac za kupovinu kurbana, neće pozajmljivati novac kako bi zaklao kurban.

Šafijska pravna škola
Učenjaci šafijske pravne škole smatrali su da je propisano klanje kurbana osobama koje posjeduju sredstva za kupovinu kurbana, koja prelaze preko njihovih elementarnih potreba u danima Bajrama, kao i potreba onih koji su u njihovom skrbništvu.

Hanbelijska pravna škola
Pravnici hanbelijskog mezheba smatrali su da je klanje kurbana propisano onome koji je to u mogućnosti, onome koji može da ga kupi pa makar uzimanjem duga, ako zna da će moći vratiti dug.

Rezime: Najprihvatljivija mišljenja jesu mišljenja hanefijske i malikijske pravne škole. Mišljenje hanefijske pravne škole zasnovano je i na riječima Allahovog Poslanika, iako to nije jasan i precizan dokaz u ovom poglavlju.


UVJETI ISPRAVNOSTI KURBANA

Klanje kurbana je ibadet i za njegovu ispravnost propisani su mnogi uvjeti, stoga ćemo ih ukratko spomenuti, kako bi čovjek musliman znao kako da postupa prilikom kupovine i nabavke kurbana.


Prvi uvjet: Da kurban bude od vrste stoke (deva, krava, bravče)

Većina islamskih pravnika, među kojima su i imami četiri pravne škole, zauzela je jednoglasan stav da je uvjet za ispravnost kurbana da kurban bude od vrste stoke: deva, krava, bravče (sitna stoka obuhvata koze i ovce). To su argumentirali riječima Uzvišenog Allaha: ''Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje.'' (El-Hadždž, 34.)
Kazao je imam Kurtubi u svome Tefsiru, komentirajući riječi ''stoke'': ''Stoka su deve, krave, bravčad.''

Drugi uvjet: Da kurban dostigne odgovarajuću starosnu dob

Po mišljenju većine islamskih učenjaka, da bi se životinja mogla zaklati kao kurban, mora dostići određenu starosnu dob koja se obično manifestira ispadanjem sjekutića (ar. sunijj), pošto se na taj način određuje zrelost (punoljetnost) životinje.
S obzirom na to, učenjaci su uvjetovali da starosna dob kurbana mora biti: deva – treba imati punih pet godina starosti i da je ušla u šestu; krava – pune dvije godine i da je ušla u treću; ovca – šest mjeseci i više (u slučaju ovce postoji izuzetak te je dozvoljeno da se zakolje janje koje je starije od šest mjeseci ako je veliko); koza – da je napunila godinu dana i ušla u drugu. U tom smislu su i riječi Allahovog Poslanika, u hadisu koji  prenosi Džabir, r.a.: ''Za kurban koljite samo zrele, punoljetne (ar. mussin) životinje. Ako to ne budete u mogućnosti, onda (zakoljite) mlado janje.'' (Muslim) U drugom hadisu kod imama Muslima navodi se da je Poslanik dijelio kurbane, pa je jednom ashabu dao janje, te je ashab kazao: ''Allahov Poslaniče, meni si dao janje?'' Pa mu je Poslanik rekao: ''Njega zakolji kao kurban.'' Ovi hadisi jasno ukazuju da je uvjet validnosti kurbana odgovarajuća starosna dob (zrelost) ispadanje sjekutića, osim ovce, jer se kao kurban može zaklati i ovca koja nije napunila godinu dana starosti. Da taj propis ne obuhvata koze, ukazuje hadis jednog ashaba koji ju je zaklao prije nego što je napunila odgovarajuću starosnu dob, pa mu je Poslanik naredio da zakolje drugi kurban, na što je ashab rekao: ''Imam kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutići (ar. džiza)'', pa mu je Poslanik rekao: ''Zakolji je, ali nikome nakon tebe nije validan kurban ako zakolje kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutići.'' (Buharija i Muslim, rivajet Muslimov)

Učenjaci su, također, postavili uvjete za ispravnost žrtvovanja janjeta za kurban. Tako su naveli da mora biti debelo i krupno u toj mjeri da, ako bi se umiješalo u stado zrelih ovaca, ne bi se mnogo fizičkim izgledom  razlikovalo od njih.
Rezime: Da bi kurban bio validan, životinja treba da dostigne odgovarajuću starosnu dob:
-    koza – da je napunila godinu dana starosti i ušla u drugu;
-    ovca – da je napunila šest mjeseci i da se tjelesno ne razlikuje od prosječne ovce koja je napunila godinu dana;
-    krava – da je napunila dvije godine i ušla u treću (nije dozvoljeno, po konsenzusu islamskih učenjaka, zaklati kravu mlađu od dvije godine, pa makar bila i krupna kao ona koja je napunila dvije godine, zbog općenitosti hadisa koji uvjetuju zrelost životinje, tj. ispadanje sjekutića.);
-    deva – da je napunila pet godina starosti i ušla u šestu.

Treći uvjet: Da kurban bude bez fizičkih nedostataka i mahana

Pošto je klanje kurbana ibadet kojim se muslimani približavaju svome Gospodaru, a Gospodar prima samo ono što je dobro, propisano je našom vjerom da kurban treba da bude debeo, dobar, zdrav i da nema fizičkih nedostataka i mahana koje mogu vidljivo utjecati na pomanjkanje mesa. U tom smislu su i riječi Allahovog Miljenika: ''Kurban ne smije biti: jednook ili izrazito ćorav, izrazito bolestan, izrazito hrom ili šepav, zakržljao toliko da se na kostima ne može napipati meso.'' (Hadis su zabilježili sakupljači Sunena i dr., od Berra ibn Aziba, r.a., a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
Ako kurban bude ovakav kako je navedeno u hadisu, neće biti validan po konsenzusu učenjaka.
Također, ako bi kurban imao druge mahane sa istim značenjem, propis bi bio isti. Ako bi kurban imao mahanu koja je izraženija od spomenutih, to također čini kurban neispravnim.

Nadalje, ovaj hadis jasno ukazuje da na ispravnost kurbana neće utjecati neka mala mahanu ili nedostatak,  zbog riječi Poslanika:  ''...izrazito ćorav, izrazito bolestan, izrazito hrom i zakržljao...'', što znači, ako mahana nije jasna i velika (uočljiva), to neće smetati.

Navest ćemo samo neke mahane koje su učenjaci spomenuli kada je u pitanju kurban.

Mahane očiju:

-    Slijep kurban nije validan, jer ako je Poslanik ukazao na ništavnost kurbana jednooke životinje, onda je ništavnost slijepog kurbana neupitna.

-    Jednooka: to je ona koja nema jedno oko, ili ga ima ali ne vidi na njega, također ne zadovoljava uvjet da bude kurban.


-    Ona životinja koja vidi danju, a ne vidi noću, može biti kurban po ispravnom mišljenju učenjaka, jer to ne utječe na njenu debljinu pošto se životinje, u većini slučajeva, čuvaju na paši danju.
-    Razrooka (škiljava) može biti kurban jer ta mahana ne utječe na viđenje paše niti na njenu debljinu.

-    Životinja iz čijih očiju teku suze ili krmelji, a to joj ne ometa viđenje paše, također može biti kurban.


Mahane ušiju:

-    Životinja sa malim ušima (čulava) zadovoljava da bude kurban po mišljenju četiri pravne škole.
-    Životinja koja je stvorena bez ušiju ili bez jednoga uha po mišljenju većine učenjaka – osim hanbelijske pravne škole – ne zadovoljava da bude kurban. (Šejh Usejmin smatrao je da ovca koja je stvorena bez ušiju zadovoljava da bude kurban, ali je prioritetnije tražiti onu koja ima uši.)
-    Ako je razrezano uho kurbanu, po mišljenju većine pravnika to je pokuđeno, osim hanefijskih učenjaka koji to nisu smatrali pokuđenim.
-    Životinja probušenog uha, po većini učenjaka, pokuđeno je da bude kurban osim učenjaka hanefijske škole koji to nisi smatrali pokuđenim.
-    Ako je životinja otkinutih ušiju ili samo jednoga (cijelog), po mišljenju četiri pravne škole ne zadovoljava da bude kurban.

Mahane rogova:

-    Životinja koja je stvorena bez rogova (šulava) može da bude kurban po mišljenju četiri pravne škole.
-    Lomljenje roga – kazao je hafiz Ibn Abdul-Ber: ''Većina učenjaka smatrala je da je dozvoljeno klati za kurban životinju slomljenog roga, ukoliko lomljenje roga nije prouzrokovalo krvarenje. Ako je prouzrokovalo krvarenje, Malik je to smatrao pokuđenim jer je to smatrao znakom jasne bolesti.''

Mahane repa:

-    Većina islamskih učenjaka dozvoljavala je da se za kurban zakolje životinja kojoj je otkinuta trećina repa ili manje od toga, dok su pravnici šafijskog mezheba smatrali da u toj situaciji kurban nije validan.


Kada govorimo o mahanama kurbana, lijepo je spomenuti da je po mišljenju većine islamskih učenjaka dozvoljeno da kurban bude kastrirana životinja. Na to ukazuju mnogi hadisi u kojima je spomenuto da je Poslanik klao za kurban dva bijela, kastrirana ovna.

Napomene:

-    Većina učenjaka smatrala je da je dozvoljeno zaklati za kurban mužjaka, pa makar često bio puštan da oplođava.

-    Većina učenjaka smatrala je da je dozvoljeno zaklati steonu životinju.

-    Dozvoljeno je zaklati životinju koja je ošišana (vuna).

-    Dozvoljeno je zaklati žigosanu životinju.

Ovo su neke mahane koje se mogu naći pri kurbanu, ali je svakako bolje da kurban bude zdrav i bez svih spomenutih mahana.


ZA KOLIKO JE OSOBA DOVOLJAN KURBAN

Pitanje koje se često postavlja u vezi s kurbanom jeste: Za koliko je osoba dovoljan jedan kurban?

Većina islamskih učenjaka zastupa stav da je jedna ovca dovoljna kao kurban za vlasnika i njegovu porodicu, bez obzira koliki broj članova porodice bio.
Svoj stav potkrijepili su mnogim argumentima, a mi ćemo spomenuti samo jedan. Aiša, r.a., prenijela nam je da je Poslanik, s.a.v.s., zatražio oštar nož, pa kada mu je dala, oborio je ovna i izgovorio: ''Gospodaru, ovo je od Muhammeda i njegove porodice i od Muhammedovog ummeta'', a zatim ga je zaklao. (Muslim)

Zvanični stav hanefijske pravne škole po ovom pitanju je da se jedna ovca kolje za jednu osobu, a ne za više osoba.
Kazao je poznati hadiski ekspert hanefijskog mezheba Ez-Zejlei: ''Problem u mišljenju mezheba predstavlja to što su zabranili da se kolje ovca za više osoba iste porodice, a preneseno je da je Poslanik klao ovna za sebe i za svoj ummet.'' Zatim je spomenuo jedan od hadisa koji ukazuju na to. (Nasbu Er-Raje)

Što se tiče klanja deve i krave za kurban, većina učenjaka smatra da je dozvoljeno da u klanju krave i deve za kurban učestvuje sedam osoba. Na to ukazuju mnogi argumenti, a među njima su i riječi Džabira, r.a.: ''U godini u kojoj je bila Hudejbija zaklali smo, zajedno sa Allahovim Poslanikom, devu za sedam i kravu za sedam osoba.'' (Muslim)
Pod ovim se podrazumijeva udruživanje ljudi iz različitih porodica u klanju deve ili krave za kurban, a ako bi čovjek želio da zakolje kravu ili devu za sebe i svoju porodicu, taj čin je dozvoljen bez razilaženja islamskih učenjaka.


KOJA JE ŽIVOTINJA NAJBOLJA ZA KURBAN?

Kada ljudi odluče da će zaklati kurban, često se pitaju koju je životinju najbolje i najvrednije zaklati u kurban. Islamski učenjaci, u želji da dođu do odgovora, razišli su se po ovom pitanju, tako da u vezi s tim postoje tri različita stava islamskih učenjaka.
Prvi stav je stav većine učenjaka, a oni smatraju da je najvredniji kurban deva, zatim krava, zatim ovca, a zatim koza. Tog stava bili su pravnici šafijske, hanbelijske i bukvalističke pravne škole. Svoj stav argumentirali su s više dokaza, a jedan od njih je i hadis Ebu Hurejre, r.a., u kojem stoji da je Poslanik rekao: ''Ko se okupa petkom, kupanjem od džunupluka, a zatim ode u džamiju, kao da je žrtvovao devu. Ko ode u drugom vremenu, kao da je žrtvovao kravu, ko ode u trećem vremenu, kao da je žrtvovao rogatog ovna, ko ode u četvrtom vremenu kao da je žrtvovao kokošku, ko ode u petom vremenu kao da je žrtvovao jaje. Kada iziđe imam, dođu meleki i slušaju vaz.'' (Buharija i Muslim)

Drugo mišljenje zastupala je malikijska pravna škola, koja je na stanovištu da je najbolji kurban ovca, zatim krava, a zatim deva. Svoj stav zasnovali su na činjenici da je Allah poslao ovna kao iskup Ibrahimu, a.s., za njegovu pokornost. Također, svoj stav dokazivali su time da je to bila većinska praksa Allahovog Poslanika. Mnogo je vjerodostojnih hadisa u kojima je zabilježeno da je Poslanik klao jednog ili dva ovna za kurban.

Treće mišljenje zastupala je hanefijska pravna škola, koja je smatrala da je najbolji kurban onaj koji ima najviše mesa i čije je meso najkvalitetnije. Svoj stav argumentirali su riječima Allahovog Poslanika: ''Najdraži kurban Uzvišenom Allahu je onaj koji je najvredniji i onaj koji je najdeblji.'' (Hadis je slabim – daif ocijenio šejh Albani)

Uhranjivanje kurbana

Većina islamskih učenjaka smatrala je pohvalnim uhranjivanje kurbana, dok je, s druge strane, bilo i onih koji su to smatrali pokuđenim, jer je to, kako kažu, praksa židova. Oni koji su taj čin smatrali pohvalnim, u prilog tome naveli su više argumenata. Allahov Poslanik prakticirao je za kurban klati dva debela, bijela, kastrirana ovna. Također, neki tumači Kur'ana spomenuli su u komentaru riječi Uzvišenog: ''Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca'' (El-Hadždž, 32.), da se pod tim podrazumijeva lijepo ophođenje i uhranjivanje kurbana.
Također, na validnost tog čina ukazuju predaje da je uhranjivanje kurbana neprestana praksa muslimana.

Najpoželjnija boja kurbana

Veliki broj učenjaka spomenuo je da je najvredniji kurban bijele boje, zato što je spomenuto u više hadisa da je Poslanik klao bijele ovnove za kurban.

Napomena:

Učenjaci nisu smatrali pokuđenom ni jednu drugu boju, ali su govorili o tome koja je boja najpoželjnija.


Spajanje kurbana i akike

Većina islamskih pravnika smatrala je da nije dozvoljeno spojiti kurban i akiku, koljući jednu životinju, sa namjerom da se time oduži i za kurban i za akiku. Tog mišljenja bili su pravnici malikijske, šafijske, te većina pravnika hanbelijske pravne škole.
Svoj stav dokazivali su logičkim dokazom: svaka od spomenutih stvari je zaseban ibadet, za svaku od njih je propisano puštanje krvi, i ne može se jednim klanjem odužiti za dva zasebna ibadeta.


PROPISI ZA ONOGA KO KOLJE KURBAN


Od Ummu Seleme, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik rekao: ''Kada nastupi mjesec zul-hidždže, a neko od vas bude htio da kolje kurban, neka ne uzima (krati) ništa od svoje kose ili kože.'' (Muslim) U drugom rivajetu ovog hadisa, također kod imama Muslima, stoji: ''Neka ne odstranjuje dlake i neka ne siječe nokte.''
Islamski pravnici razišli su se u shvatanju ovog vjerodostojnog hadisa. Veliki broj učenjaka smatrao je da je činjenje spomenutih stvari strogo zabranjeno – haram, jer  kada dođe neka zabrana, u osnovi je ta zabrana na stepenu harama sve dok ne dođu drugi argumenti koji pojašnjavaju i ublažuju tu zabranu do stepena pokuđenosti.

Druga skupina učenjaka smatrala je odstranjivanje dlaka i sječenje noktiju  pokuđenim.

Treća skupina (hanefijska pravna škola) smatrala je činjenje navedenog dozvoljenim, zbog drugih hadisa u kojima se navodi dozvoljenost činjenja spomenutih stvari. No, dokaz koji su spomenuli pravnici hanefijske pravne škole je općeg karaktera, a spomenuti hadis Ummu Seleme, r.a., posebnog. Poznato je da se daje prednost u postupanju po posebnim argumentima u odnosu na opće argumente.
Pogledamo li u sve predaje spomenutog hadisa, vidjet ćemo da su spomenute (u obliku zabrane) tri stvari: kosa, nokti i koža.
Pod riječju kosa u ovom hadisu podrazumijeva se odstranjivanje dlaka sa tijela: brijanje, čupanje, kraćenje, spaljivanje, a također obuhvata sve dlake na tijelu: dlake ispod pazuha, oko stidnih mjesta, bradu, brkove i kosu na glavi.

Ako bi osoba koja želi klati kurban počinila neku od zabranjenih stvari, namjerno ili u zaboravu, po konsenzusu islamskih učenjaka nije obavezna da se iskupljuje posebnim iskupom. Ako je to učinila namjerno, pokajat će se Uzvišenom Allahu kao za činjenje bilo kojeg drugog grijeha.

Napomene:

-    Ovaj propis eksplicitno se veže za vlasnika kurban, a ne i za ostale članove njegove porodice.
-    Ako čovjek počini neku od zabranjenih stvari, to nikako ne utječe na ispravnost njegovog kurbana, njegov kurban i prinošenje žrtve je validno.

-    Ako bi čovjek bio opunomoćen od strane nekoga da mu zakolje kurban, tada se zabrana ne odnosi na opunomoćenika (onoga koji će izvršiti čin klanja kurbana).
-    Ako bi se ukazala velika potreba za činjenjem neke od zabranjenih stvari, ko što je brijanje glave kako bi se izvršio hirurški zahvat i sl., u tom slučaju nema smetnje da se  to učini.


VRIJEME KLANJA KURBANA

Klanje kurbana je vremenski ograničen ibadet. Stoga je neophodno da svaki musliman poznaje početak i kraj tog vremena, kako ne bi pogriješio i kurbansko meso učinio ''klasičnim'' (običnim) mesom.

Početak vremena klanja kurbana

Po pitanju početka vremena klanja kurbana stavovi pravnih škola su slični, stoga ih nećemo spominjati pojedinačno, već ćemo ih rezimirati u jedno mišljenje.

Vrijeme u kojem je dozvoljeno zaklati kurban počinje nakon klanjanja bajram-namaza i bajramske hutbe, ako se bajram klanja u vremenu u kojem ga je klanjao Allahov Poslanik, a on je bajram-namaz klanjao nakon što bi sunce izašlo i odskočilo od horizonta u visini koplja. Ovaj početak vremena klanja kurbana ostaje uvijek takav, bez razlike da li onaj koji želi da kolje kurban klanjao bajram-namaz ili ne, bez obzira živio u gradu ili na selu, bez obzira da li se u njegovom mjestu klanjao bajram-namaz ili ne, bez razlike da li kurban zaklao poglavar muslimana ili ne.
U mjestima u kojima se ne klanja bajram-namaz, oni koji žele da kolju kurban sačekat će da izađe sunce, da odskoči od horizonta u visini koplja, na to će pridodati dužinu namaza i bajramske hutbe, a nakon toga mogu početi sa klanjem kurbana.

Na spomenuto ukazuju mnogi argumenti, a spomenut ćemo samo neke od njih.

Od Berra´a ibn Aziba, r.a., prenosi se da je Poslanik rekao: ''Prvo čime počinjemo ovaj dan (Bajram) jeste bajram-namaz, zatim se vraćamo i koljemo kurbane. Onaj ko postupi tako, postupio je po našem sunnetu. A ko zakolje prije namaza, to je klasično meso koje je darovao svojoj porodici, meso koje nema ništa sa obredom kurbana.'' (Buharija i Muslim) Također, spomenuti hadis od Džunduba ibn Sufjan, r.a., u kojem je rekao: ''Prisustvovao sam Kurban-bajramu sa Poslanikom, pa je vidio meso kurbana koji je zaklan prije završetka namaza, te je rekao: 'Ko zakolje kurban prije bajram-namaza, ili prije nego klanjamo, neka ga ponovo zakolje. Oni koji nisu zaklali, neka zakolju sa bismillom.'' (Buharija i Muslim)

Završetak vremena u kojem se kolju kurbani

Islamski učenjaci zauzeli su po ovom pitanju različite stavove, spomenut ćemo samo dva najjača.
Većina učenjaka smatrala je da Kurban-bajram traje tri dana, a samim tim i vrijeme za klanje kurbana. To su dan u kojem se klanja bajram-namaz, te dva naredna dana. Mogućnost klanja kurbana po ovom mišljenju prestaje sa zalaskom sunca trećeg dana Bajrama. Ovog stava bile su tri pravne škole: hanefijska, malikijska i hanbelijska.
Učenjaci šafijske pravne škole smatarali su da Kurban-bajram traje četiri dana. To su dan u kojem se klanja bajram-namaz, te tri naredna dana. Mogućnost klanja kurbana po ovom mišljenju prestaje sa zalaskom sunca četvrtog dana Bajrama. Ovog stava također su bili: Ata, Evzai, Mekhul, šejhul-islam Ibn Tejmijje, Ibn el-Kajjim, imam Ševkani i dr.
Svoje mišljenje zasnovali su na hadisu Allahovog Poslanika: ''U svim klancima Mekke može se klati, u svim danima tešrika (boravka na Mini) može se klati.'' (Hadis je od Džabira ibn Mut'ima, r.a., zabilježio ga je imam Ahmed i dr., a njegovu vjerodostojnost potvrdili su hafiz Ibn Hadžer, šejh Albani i drugi hadiski eksperti.)

Mislim da je drugo mišljenje prioritetnije zbog jasnoće argumenta kojim su dokazivali svoj stav. A Allah najbolje zna.






Klanje kurbana noću

Većina islamskih učenjaka smatrala je dozvoljenim klanje kurbana noću, ali ujedno i pokuđenim. Ovog mišljenja bile su tri pravne škole: hanefijska, hanbelijska, šafijska, dok je imam Malik (malikijska pravna škola) smatrao da je klanje kurbana noću zabranjeno.


Smatram da je prioritetnije mišljenje većine islamskih učenjaka iz razloga što ne postoje jasni i precizni argumenti koji to zabranjuju. A ako ne postoje validni dokazi koji to zabranjuju, onda se vraćamo na osnovu – da je to dozvoljeno činiti sve dok ne dođe validan dokaz koji to zabranjuje.  
Hadisi u kojima je spomenuto da je Poslanik zabranio klanje kurbana noću su slabi (daif i ne mogu se koristiti za dokazivanje šerijatskih propisa.
Šejh Usejmin smatrao je da nije pokuđeno klati noću, jer ne postoji dokaz na osnovu kojeg bismo kazali da je to pokuđeno. Pokuđenost je jedan od šerijatskih propisa koji treba da se temelji na validnim dokazima.

Najbolje vrijeme za klanje kurbana

Islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da je najbolje vrijeme za klanje kurbana vrijeme u kojem je Poslanik klao svoje kurbane, odnosno prvog dana Bajrama, neposredno nakon završetka bajram-namaza.

POSTUPCI PRIJE KLANJA I U TOKU KLANJA KURBANA


Čovjek koji želi zaklati kurban neophodno je da zna kako će postupiti prije klanja i u toku samog klanja kurbana, kako bi to učinio na najpotpuniji i najispravniji način. Islamski učenjaci spomenuli su mnogo stvari, a neke od njih su i sljedeće:
1-    Nijjet (namjera)
 Čovjek bi u momentu kupovine trebao da ima namjeru kupovanja kurbana. Mjesto namjere je u srcu i nije propisano izgovaranje namjere riječima. Čovjek će prilikom klanja namjeravati klanje kurbana, jer je upravo namjera ta na osnovu koje se razlikuju klasično meso i kurban. Vanjštinom ne postoji razlika između ta dva djela. Tako možemo imati dvojicu ljudi, jedan do drugog kolju životinje, prvi u srcu namjerava klanje kurbana, a drugi namjerava da podmiri porodicu mesom. Svako od njih će biti nagrađen shodno svojoj namjeri.

2-    Dovođenje kurbana do mjesta klanja na lijep način
Propisano je da se kurban na lijep način dovede do mjesta klanja. U vjerodostojnoj predaji zabilježeno je da je Omer, r.a., vidio čovjeka kako vodi kurban tegleći ga za nogu, pa mu je rekao: ''Teško tebi, na lijep način ga vodi u smrt.''


3-    Dobro naoštriti i pripremiti nož kojim će klati kurban
Islam ne traži od čovjeka da pati životinju prilikom klanja, naprotiv, islam to zabranjuje, te je zato propisano pripremanje i oštrenje noža kojim će se klati kurban. Rekao je Allahov Poslanik: ''Allah je propisao dobročinstvo prema svemu. Kada ubijate, na lijep način ubijajte, kada koljete, na lijep način koljite. Naoštrite svoje noževe kako biste olakšali životinji.'' (Muslim)

4-    Pokuđeno je oštriti i pripremati nož pred kurbanom ili životinjom koja se kolje
Islam ne samo da je propisao pripremanje i oštrenje noža za klanje kurbana, već je propisao da se nož ne oštri i priprema pred kurbanom ili životinjom koja se kolje. Rekao je Allahov Poslanik čovjeku kojeg je vidio da je oborio ovcu i oštrio nož, a ona je gledala u njega: ''Zar želiš da je usmrtiš više puta!? Zašto nisi nož prije pripremio?'' (Hakim, od Ibn Abbasa, r.a., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)

5-    Pohvalno je da se obori ovca ili krava prilikom klanja, dok je sunnet kod klanja deve da se kolje stojeći, savijene prednje lijeve noge. Više je dokaza koji potvrđuju spomenuto, tj. da je Poslanik obarao na zemlju ovce prilikom klanja, a da je devu klao savijene prednje lijeve noge.


6-    Da onaj ko kolje, kao i sami kurban, bude okrenut prema Kibli
Pohvalno je da se čovjek prilikom bilo koje vrste klanja životinja okrene u pravcu Kible, a naročito kada je u pitanju klanje kurbana. Spomenuto je u vjerodostojnom hadisu da je Poslanik tako činio.

7-    Pohvalno je da vlasnik kurbana lično zakolje kurban, a ako ne može, onda da prisustvuje njegovom klanju. Više je vjerodostojnih hadisa u kojima je spomenuto da je Poslanik svojom mubarek rukom klao kurbane.


8-    Propisano je, a neki su to čak smatrali strogom obavezom, da se spomene  Allahovo ime prilikom (prije) klanja kurbana. Više je vjerodostojnih hadisa u kojima je spomenuto da je Poslanik spominjao Allahovo ime prilikom klanja kurbana (izgovor: ''Bismillahi'').

9-    Ne smeta da neko pomogne vlasniku kurbana prilikom klanja, naročito kod klanja krave ili bika.


10- Dozvoljeno je opunomoćiti nekoga da zakolje kurban. Opunomoćenik treba da bude osoba koja poznaje propise vjere, klanja kurbana, te onaj ko je poznat po prakticiranju vjere.




PODJELA KURBANSKOG MESA

Jedno od najčešće postavljanih pitanja u vezi sa propisima o kurbanu jeste pitanje o tome kako raspodijeliti kurbansko meso. Ovo pitanje nije strogo precizirano ni definirano argumentima Kur'ana i sunneta, što ukazuje da je u tom pitanju ostavljeno prostora za kalkulisanje. Većina islamskih učenjaka preporučivala je da se meso kurbana podijeli u tri trećine: jedna se ostavlja sebi, druga se daje prijateljima, komšijama i poznanicima, a treća siromasima. Ako bi čovjek, pak, podijelio meso kurbana na neki drugi način, ne bi napravio nikakav prekršaj.
Prilikom podjele mesa trebalo bi na umu imati sljedeće činjenice: da je većina učenjaka smatrala pohvalnim da čovjek pojede nešto od kurbanskog mesa, dok je bukvalistička pravna škola to smatrala obavezom. Svoje mišljenje argumentirali su na riječima (imperativu) Uzvišenog Allaha: ''Jedite meso njihovo(kurbansko), a nahranite i siromaha ubogog!'' (Hadždž, 28.) Dakle, prilikom podjele mesa čovjek treba voditi računa o tome da ne podijeli sve meso, odnosno treba ostaviti nešto i sebi.
Također, neophodno je znati da je bilo učenjaka koji su smatrali da je obaveza podijeliti minimalno onu količina kurbanskog mesa koja je obuhvaćena riječju ''sadaka'' i to su argumentirali riječima Uzvišenog: ''Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!'' (Hadždž, 28.) Ali, bilo je i onih koji su kazali da to nije obaveza, već da je pohvalno.



Propis davanja dijela kurbanskog mesa mesaru na ime najamnine

Većina islamskih učenjaka smatrala je da nije dozvoljeno dati mesaru bilo šta od kurbanskog mesa kao protuuslugu za klanje i guljenje kurbana. To su argumentirali riječima Alije, r.a.: ''Naredio mi je Poslanik da podijelim meso i kožice njegovih kurbana, i da ne dajem mesaru ništa od toga. Rekao je: ´Mi ćemo mu dati nagradu za to od nas.´“ (Buharija i Muslim) Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuje da nije dozvoljeno dati mesaru kurbansko meso kao vid plaćanja za njegov rad.
Ako bi mesar bio siromašan ili spadao u kategoriju onih koji zaslužuju kurban, dozvoljeno je da mu se daruje dio kurbanskog mesa nakon plaćanja nadoknade. Čak su neki učenjaci kazali da je tada njemu preče dati nego drugim siromasima, jer je on gledao to meso svojim očima pa je moguće da je poželio da i on dobije.

Prodaja kurbanskog mesa

Većina islamskih učenjaka nije dozvoljavala da se proda bilo koji dio kurbana. Što se tiče kožice kurbana, nju također nije dozvoljeno prodavati, no dozvoljeno ju je sebi ostaviti i njome se koristiti. To su argumentirali hadisom Alije, r.a., u kojem je Poslanik naredio da podijeli meso njegovih kurbana.
Također, hadisom Allahovog Poslanika: ''Ko proda kurbansku kožicu, njegov kurban je ništavan, nema ništa od kurbana.'' (Hakim, dobrim – hasen ocijenio ga je šejh Albani)


Molim Uzvišenog Gospodara da nas poduči propisima vjere, da nam olakša puteve prakticiranja propisa vjere i da podari da se okoristimo propisima navedenim u ovom sažetku.

Naša zadnja dova je: ''Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!''